Predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora Zdravka Karlica rekla je da mnogi ne znaju šta se ovdje dešavalo i da se zato ova organizacija prošle godine odlučila da se ovo mjesto počne obilježavati.
"Ja sam to slušala ovdje od komšija, pošto sam u ulici pored živjela, da je to baš bio logor, da je bilo mnogo djece, kažu oko 14 i po hiljada. Vidite kako je ovo otišlo u zaborav, bojim se da će i iz ovog rata otići. Dosta ljudi ne dođe jer nisu svjesni šta znači obilježiti ovakvo jedno mjesto", rekla je Karlica novinarima u Prijedoru.
Ona je izrazila žaljenje što ni ove žrtve nikad nisu na neki način ispoštovane.
"I, evo, ovdje, sada, koliko naše komšije pričaju o genocidu kojeg nije bilo, i hvala bogu da se to u Prijedoru nije desilo, ali isto tako ni naši ljudi ne priznaju žrtve Srba ni u ovom ratu. Šta mislite da nije bilo Prvog i Drugog svjetskog rata i ovog rata, šta bi Srba živjelo. Što reče jedan sveštenik, Srba je više pod zemljom nego na njoj", dodala je Karlica.
Gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović zahvalio se Organizaciji na odluci da se počne od prošle godine obilježavati ovo stratište, rekavši da je grad ove godine podržao tu komemoraciju da bi to bila tradicija u budućnosti.
"Moramo se sjećati ovakvih mjesta, pogotovo ovog mjesta gdje je kroz ovaj ustaški logor u Drugom svjetkom ratu prošlo oko 14.500 Srba i ljudi koji su živjeli na ovom kraju. Bukvalno rečeno, pola Prijedora i više je prošlo kroz ovaj logor i to su patnje koje mi građani Prijedora ne smijemo i nećemo nikada zaboraviti", poručio je Pavlović.
On je istakao da ovakva mjesta opominju da se zlo koje je bilo ne smije nikome ponoviti, a da se to može uraditi samo sjećanjem i opominjanjem na to šta se dešavalo.
"Gradska uprava je opredijeljena da ovakva mjesta obilazi i izrazi sjećanje na žrtve koje su pale i u Drugom svjetskom, a i u posljednjem, otadžbinskom ratu, i to nam mora biti praksa i ubuduće. Ne samo ovoj generaciji već svim narednim generacijama koje dođu poslije nas jer samo sjećanjem možemo da spriječimo da se ovakvo zlo ponovi", dodao je Pavlović.
Obilježavanju je prisustvovao Novak Vučkovac iz sela Gornja Bistrica koji je u ovom logoru bio tri sedmice.
"Došao sam sa našim selom i tu sam sam bio majkom, dvije sestre i dva brata. Brat je pobjegao, jedan onaj koji je bio stariji od mene, 1930. godište. Mi smo ostali tu do kraja logora, kada se raspustio. Ko je imao sve čeljadi, on je otišao, ko nije imao, on je ostao. Mi smo ostali i još nešto svijeta. Ja nisam vidio ljude koji su tučeni i ubijani, ali sam vidio dosta starijeg svijeta koji je umirao. Bilo je i puno djece, svako jutro pun koš djece, jedan iz moga sela imao je kola i volove i on je šetao tuda i kupio mrtvu djecu i gonio negdje tamo", sjeća se Novak koji je 1934. godište.
Mladen Vučkovac rođen je u kozarskoj ofanzivi i nema svojih sjećanja, ali je po predanju i sjećanju drugih napisao knjigu o ovom logoru pod nazivom "Prijedorski logor Ciglana 1942. godine".
"O tome je vrlo malo pisano. Tajilo se to za vrijeme prethodnog poretka da se ne bi širila mržnja i da bi se čuvalo bratstvo i jedinstvo. Ja sam prikupio i evidentirao sjećanja i pisao o tome kako je dolazilo do formiranja logora u NDH", dodao je Vučkovac.
Na spomeniku je natpis: "Od ljeta 1942. do proljeća 1943. na ovom mjestu je bio ustaški logor. Noću 24/25. aprila 1943. godine borci Pete kozarske brigade zauzeli su logor i oslobodili zatvorenike. Slava onima koji su prezreli smrt radi naših života. Radnici Ciglane 1985. godine".